KINO VIDEO KLUB LIBURNIJA-FILM
 

            Filmski su amaterizam u svojim počecima u Hrvatskoj obilježili najvećim dijelom zapisi ljubitelja filma koji svjedoče o svojim obiteljima, svakodnevici, dokumentarnim pejzažnim motivima, a kao godina začetka organiziranih oblika neprofesijske kinematografije u Hrvatskoj ističe se 1928., kada je osnovana prva  kinosekcija u Foto-klubu "Zagreb", preteča samostalnoga Kinokluba Zagreb osnovanog 1935. godine.

            Prva velika imena hrvatske kinematografije početka 20. stoljeća, Maksimilijan Paspa (1896. – 1961.) te Oktavijan Miletić (1902. – 1987.), kao utemeljitelji organiziranoga filmskog stvaralaštva na tom području prate i riječke snage.
Trsaćanin Ivan Tićak već 1928. godine rabi filmsku kameru formata 9,5 mm (Pathe Baby), Boris Pajkurić 16 mm kameru i Milan Dilny 25 mm kameru (kuriozitetna kamera na ručni pogon s drvenim kućištem), bilježeći brojne zapise iz obiteljskoga,  ali i života grada, pejzaže u prirodi i sl..
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata filmske su kamere bile zaustavljene i tek osnivanjem Foto-kinokluba Rijeka, 1946. godine, počelo je ponovno okupljanje foto i filmskih entuzijasta u Rijeci. Skupina članova Kluba na čelu s Ivanom Tićkom i Ervinom Debeucom odlučila je snimati igrano-eksperimentalni film "Slomljena jedra"(1957.), a ubrzo slijedi i drugi igrani kratki film, "Stih u pijesku" (1959.).
Zanimanje za kinoamaterizam u Klubu sve je veće, kao i broj njegovih protagonista pa je na inicijativu tadašnjeg predsjednika Fotokluba, Viktora Hreljanovića, 15. svibnja 1959. godine održana izvanredna skupština, na kojoj je donesena odluka o izdvajanju kinosekcije i osnivanju samostalnoga Kinokluba "Rijeka". 
U prvim godinama rada u Klubu se snima na jednoj 8 mm te na dvije 16 mm kamere, a  to se razdoblje u Klubu smatra jednim od najplodnijih. 
U prvim godinama filmske produkcije svi su filmovi bili crno-bijeli, ton i slika snimani su odvojeno pa su tako i pri klupskim projekcijama film i zvučna vrpca reproducirani odvojeno, prevladavao je najprije 8 mm format kojim su bilježeni i prvi amaterski filmovi, uglavnom igrani.
Već u drugoj polovici šezdesetih godina više se rabi 16 mm format, na kojem, uz autorski film, nastaju i prvi tzv. naručeni filmovi.
Sedamdesetih godina, odlaskom značajnijih autora Kluba – kao što su Nikola Lorencin, Branimir Turkalj, Ervin Debeuc, Boris Vehar i Drago Zorman – u tzv. profesionalne vode, u Klubu se stvorila nova jezgra mladih stvaratelja, između ostalih, braća Veljko i Rudi Bujan, Duško Stipeč, Damir Debeuc, Željko Frankić, Tomislav Tadin, Vlado Golac, Bernardin Modrić te Dajna i Boris Marinić, koji postaju česti sudionici i laureati na festivalima amaterskoga filmskog stvaralaštva.
Godine 1971., dana 28. lipnja,  Kinoklub "Rijeka" dobiva novo ime – Liburnija-film,  a generacija sedamdesetih nabavlja nove tri 8 mm i jednu 16 mm Eumig-kameru.
Obnovljeno članstvo donosi Klubu novu fazu koju danas nazivamo "zlatne godine" Kluba. Produkcija filma jača, broj filmova naglo raste, a autori se sve više otvaraju istraživanju u eksperimentalnom i animiranom filmu.
Osamdesete godine nastavljaju ovaj trend, a filmsku kameru sve češće zamjenjuje elektronička tehnika. Upotrebljavaju se prve VHS i SVHS kamere; kamere su dostupnije, a postprodukcija znatno olakšana.
Devedesete su, kao i u cijeloj Hrvatskoj, najvećim dijelom obilježene zbivanjima Domovinskog rata. Broj članova znatno varira; sredstva su smanjena, no ipak produkcija je još uvijek na razini one iz osamdesetih.
Ponovno se događa smjena generacije, što krajem devedesetih daje Klubu dotad "najjači udarac".
Pokretanjem novih filmskih radionica sredinom osamdesetih, stvaraju se i uvjeti za animiranje novih članova te povećanje klupske produkcije.

Tečajeve i druge neformalne oblike edukacije Kluba do danas su prošle oko dvije do tri tisuće kinoamatera te je zabilježeno tristotinjak filmova – od autorskih, dokumentarnih, namjenskih, eksperimentalnih do glazbenih i  promidžbenih spotova u klupskoj produkciji. 
Danas se tečaj održava višemjesečnim radionicama u okviru Liburnija-film ateliera, a pokrenuta je filmska radionica ekološke tematike za mlade, Pet zelenih.
Klub je 2009. godine osnovao i Sekciju  mladih Liburnija-filma, sa željom da se filmski amaterizam te filmski klubovi ponovno vrate u osnovne i srednje škole, po uzoru na procvat dječjega filmskog stvaralaštva osamdesetih godina prošloga stoljeća, čemu su znatno pridonijeli djeca i mentori iz riječke regije, posebice u Pionirskom domu (današnji Dom mladih), dječjemu filmskom klubu "Calimero" te u filmskim sekcijama osnovnih škola "Vladimir Gortan", "Matteotti", "Turnić" i "Crikvenica".

Klub organizira i dva filmska festivala, tradicionalnu Kvarnersku reviju amaterskog filma pokrenutu 1969. godine, tematski slobodni festival s ograničenjem u trajanju filmova do 30 minuta te festival More, pokrenut 2000. godine kao filmski nastavak istoimenoga fotografskog salona nastalog u Rijeci šezdesetih godina prošloga stoljeća.

            Od 2005. godine Klub prvi put ima profesionalnu tajnicu, a iste godine pokreće i organiziranu digitalizaciju i arhiviranje klupske dokumentacije i audiovizualnog materijala, što je svojevrstan nastavak rada Centra za kinodokumentaciju pokrenutog u Klubu sredinom šezdesetih godina.       
            Sva produkcija i postprodukcija Kluba danas se temelje na digitalnoj tehnici, a osnovne su djelatnosti Kluba edukativni programi, istraživanje povijesti Kluba i stvaranje kvalitetnoga filmskog arhiva, poticanje novih članova na filmsko stvaralaštvo te istraživanje umjetničkih i tehničkih aspekata filma.

            Kao treća po starosti takva udruga u Hrvatskoj, u svojih pet desetljeća kontinuiranog djelovanja Liburnija-film, kao i njegovi autori, dobitnik je niza nagrada i priznanja, među kojima jesu: Povelja Hrvatske zajednice tehničke kulture, 1995. godine, Nagrada kinosaveza Hrvatske povodom proslave 50. obljetnice kinoamaterizma, Plaketa UNICA-e, međunarodne federacije neprofesijskih filmskih i videostvaratelja, uručena Liburnija-filmu kao najboljem kinoklubu u Hrvatskoj u 1999.godini, Plaketa Sv. Vida Grada Rijeke, plaketa Hrvatskoga filmskog saveza za doprinos razvoju neprofesijskog stvaralaštva 2005. godine te Grb Grada Rijeke dodijeljen Klubu 2009. godine povodom 50. obljetnice kontinuiranog djelovanja. 

Od pojedinaca, najviše nagrađivani autori su Boris Marinić, Veljko i Rudi Bujan, Duško Stipeć, Bernardin Modrić, Damir Debeuc i Vlado Kauzlarić.
Klub danas djeluje u okviru Zajednice tehničke kulture grada Rijeke, Primorsko-goranske županije i Hrvatske zajednice tehničke kulture te Hrvatskog filmskog saveza, strukovne udruge čiji je Klub član od njezina osnutka. 
 
            Danas je predsjednik Kluba Zoran Babić, a Ervin Debeuc, jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik kluba, njegov je počasni predsjednik.